I da dodamo... dimljene vešalice! Nigde i nikada!!! Osim kad znaš čoveka koji ih je sušio namenski. Privatne mesare, restorani i to... suši se samo ono što je pozelenelo od stajanja, tj. nije se prodalo do momenta kad` je teta to lepo sastrugala, oprala, usolila i okačila
OT:
Pomalo zaboravljena francuska supa od luka

Za bolji ugođaj je potrebna ona vatrostalna činijica za rernu, volim da vidim sve te đakonije i kačkavalj koji se rasteže prema dnu, kao ono cveće u propalom rasolu
Luk, praziluk, beli luk, peršun, sitno seckana paprika... šta god vam padne na pamet od povr(a)ćki, se izdinsta malo, pa se sipa u šerpicu i malo se prokuva sa kockom za supu, tek da sve to omekne i sjedini se. Onda se sipa u tu providnu (ili koju imaš) posudu, a prethodno narendaš kačkavalj i ispečeš koji komad hleba ili tosta da bude baš, baš tvrd i pečen (ja ga čak ispečem dan ranije i ostavim na TA peći da se skameni jer je fazon da što teže posle upije vodu). Preko "krepke juhice" se stavi hleb, na njega kačkavalj, pa sve to u već zagrejanu rernu na kratko, dok se kačkavalj ne otopi i malo zarumeni.
Ima i ekonomičnija varijanta, umesto u rernu sve ide u mikrotalasnu, ali se u njoj kačkavalj samo otopi, bez primamljivog rumenila.
Ja dodam pored kocke i Vegetu i još par travki i začina, ali nisam etalon za to, jer planiram ubrzo da majkam od manijakalne ljubavi prema začinjenom i slanom