Vidim da u ovoj temi nije niko dugo pisao pa cu ja reci nesto iz licnog iskustva po pitanju ukusa.
Poznata je je stvar da se o ukusima ne raspravlja pa tako ni o culu ukusa, medjutim...
Culo ukusa je uglavnom individualna stvar. Uglavnom je samo culo ukusa vezano za miris. Od ukusa kao onoga sto osecamo na jeziku, osecamo samo slano,slatko, kiselo i cini mi se ljuto. Sve one nijanse izmedju su kombinacija ova ceriri osnovna ukusa i cula mirisa. Uglavnom postoji misljenje da hrana ciji nam se miris ne svidja nece nam se svideti niti ukus. A nije uvek bas tako kako nauka tvrdi. Postoje mnogi izuzetci. Sta se sve jede u nekum kulturama a nema niti malo prijatan miris pa se opet samtra ukusnim i delikatesnim. Po mom skromnom misljenju, pored mirisa u stvaranju slike o nekom ukusu veliku ulogu igra i sama covecija psiha, kao i predrasude i sam pristup nekom odredjenom ukusu. Pod pristup smatram recimo ovo: ako nesto ima neprijatan miris za mene ja cu odmah zauzeti stav da to i nije prijatno za moj ukus. Ili jos pribliznije: ako znam unapred sta je servirano kao hrana kod mene moze da se stvori odbojan stav prema istom i da moja psiha unapred "osudi to kao neukusno. Primer: puzevi, zablji bataci, skembici, beli bubrezi i sta ti ja znam sta bih sve nabrojao gde vecina ima vec unapred definisanu sliku u svojoj psihi o neprijatnom ukusu takvih specijaliteta.
Naravno sam miris moze da nas odvrati od nekog ukusa dok nekome taj ukus prija bez obzira na pomenuti neprijatana miris, znanje sta jede i kulturoloske navike u samoj ishrani.
Ukus se formira u samim ustima od cetiri osnovna ukusa, mesanjem istih, zvakanjem i delovanjem enzima iz pljuvacke. E to je ono sto pravi bitnu razliku po pitanju mirisa i ukusa. Miris osecamo onakvim kakav i jeste bez promene dok ukus bitno moze da se promeni i uticajem nekih drugih faktora.
Prosto receno; ako nesto ima neprijatan miris ne mora da znaci da je isto tako i neprijatnog ukusa nego moze da bude skroz surotno.
I opet tu je i osnovni problem po pitanju samog ukusa-miris. Miris koji najvecim delom utice na samo formiranje ukusa. I naravno vecina nas nece niti konzumirati ono sto im ima neprijatan miris.
Moje licno misljenje u vezi vejpa i ukusa koji nam nisu prijantni a para nam bas prija i lepa nam je.
Tecnosti unosimo parenjem tj unosimo paru sa nekom aromom na koju ne deluju faktori poput zvakanja i enzima iz pljuvacke. Znaci miris i ukus same tecnosti koji se bitno ne menja jer nema faktora koji bi ih bitno promenili sem isparavanja (ovde dolazi samo do isparavanja tecnosti sa grejaca a ne i do njenog sagorevanja. Kada dodje do sagorevanja to je vec druga i neprijatna prica). U ovom slucaju mozemo da korisrimo i neke recimo cvetne arome dok naravno necemo jesti cvece, bar ne vecina nas. Moj zakljucak: kada neke namirnice koje nam ne prijaju kao takve tj njihovi ukusi nas bas i ne privlace kada ih konzumiramo kao hranu, dok nam njihova para prija. Kod parenja ne dolazi do bitnijih hemijskih i fitickih promena koje bi uticale na sam ukus i obrnuto; neke tecnosti koje nam ne prijaju kao para peijaju nam kao hrana.
Veoma, veoma opsirno ali nadam se da onima koje ne mrzi da citaju sada je malo jasnije, ili im tek sada nista vise nije jasno.